U modernom dobu tehnologije, sve je češća situacija gdje radnik ima ugovor o radu s domaćim poslodavcem u državi Bosna i Hercegovina, ali svoj lapop ponese u drugu državu i otamo dulje vrijeme obavlja posao. Iako se to često naziva jednostavno "rad od kuće", iz perspektive porezne uprave to nosi ozbiljne posljedice.
Opće pravilo međunarodnog oporezivanja glasi: Dohodak od nesamostalnog rada oporezuje se u onoj državi u kojoj se taj rad FIZIČKI obavlja.
To znači da vaša porezna obveza po logici zakona ne prati sjedište vašeg poslodavca, već prati vaš fizički, biološki boravak. Ako ste fizički na Tajlandu ili u Njemačkoj dok tipkate kod ili šaljete mailove, ta država na čijem tlu stojite ima pravo na oporezivanje vašeg rada!
Najveći rizik rada iz inozemstva pada na vašeg poslodavca. Ukoliko vi u stranoj državi redovito potpisujete ugovore ili imate menadžersku ulogu, ta strana država bi taj vaš stol u dnevnom boravku mogla proglasiti "Stalnom poslovnom jedinicom" vaše domaće firme. To bi natjeralo vašu državni firmu da počne plaćati porez na dobit (korporativni porez) i u toj stranoj zemlji na dio svojih globalnih prihoda! Zbog ovog ogromnog rizika, velike korporacije vrlo strogo ograničavaju rad izvan granica.
Kako bi ipak omogućili takozvani privremeni "izaslani rad" (kada vas domaća firma privremeno pošalje u Njemačku zbog posla), razvijen je sustav A1 potvrda. A1 potvrda osigurava da vi i dalje uplaćujete doprinose za mirovinsko i zdravstveno doma u svoju zemlju dok ste privremeno (do 24 mjeseca) vani. Time se izbjegava da vas strana država "uhitio" u svoj birokratski zdravstveni sustav usred kraćeg zadatka.
Država koja će na kraju godine potraživati glavnicu poreza identificira se vašim statusom porezne rezidentnosti. Ključno je međunarodno pravilo 183 dana: smatrat ćete se poreznim rezidentom one države u kojoj ste fizički proveli više od 183 dana (otprilike više od pola godine) u jednoj punoj kalendarskoj godini.